Džamija, džemat i hutba

Hvala Allahu dž.š. Gospodaru svjetova, Milostivom, Samilosnom, Salavat i selam na našeg miljenika, devletliju, resuli-ekrema, Muhammeda a.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe i na naše bosanske šehide.

Draga braćo,

Islam gleda na život kao na milost i dar Božiji. Allah dž.š. daruje čovjeku i život i smrt. Između života kao polazne i smrti kao završne odrednice dunjalučkog života pred čovjekom je period odgovornosti, uređenja i organiziranja života. Uređenje života na temeljima učenja islama i sklada ljudske zajednice, jedan je od ciljeva kojima islam teži.

Usrećiti pojedinca, dati mu nadu, uliti mu povjerenje, naznačiti čovjekovu dobrotu i plemenitost, znači razumjeti i mudro interpretirati poruku islama. Poslanik a.s. nas uči da obradujemo i obveselimo ljude. Radost ljudima donose i pronose: vjera u Boga, nada u pojedinca, jaka institucija, podrška porodice i prijatelja.

Za sretnost zajednice i njenih članova islam je podario džemat, džamiju, džumu, imama, mimber i mihrab, kao trajne vodilje i nade u čovjekovom životu.

Ovom prilikom ću sa zadovoljstvom pojasniti značenje institucija džamije, džemata i džume, a drugom prilikom, ako Bog da, ću govoriti o mihrabu, imamu i mimberu.

a) Džamija

Džamije su kuće Božije, središta pojedinačnog i kolektivnog ibadeta. Stoga je pravo svakog pojedinca da u njima ibadeti, slavi i veliča Allaha dž.š.

Uzvišeni veli:''U džamijama u kojima je Allah naredio da se uzdiže i spominje Njegovo ime, Njega slave u njima jutrom i večerom.''

Primarni cilj gradnje i posjete džamiji je veličanje i slavljenje Allaha dž.š. To je suština odlaska i ulaska u džamiju. Poslanik a.s. naglašava pa kaže:''Kada vidite čovjeka da dolazi u džamiju, posvjedočite njegov iman.''

Abdestom se postiže tjelesna čistoća, a abdesthane su prostori građeni za to. Namazom se čisti uflekana čovjekova duša a džamije su prostori za njeno čišćenje. Uzvišeni veli: ''Doista namaz odvraća od ružnih i bestidnih djela.'' Obavljanje namaza pet puta dnevno, Božiji poslanik slikovito uspoređuje sa onim koji se čisti i kupa u rijeci pet puta dnevno ističući njegovu čistoću. Zato je džamija pravo svakog pojedinca, da je posjećuje, da se duhovno izgrađuje, poštujući tako njezin hurmet. Njegovo pravo je da u njoj bude zaštićen njegov život, njegova vjera, čast, potomstvo i imetak. Svaki vjernik je dobro došao u džamiju i u njoj mora biti mjesta za njega. Niko nema pravo da u džamiji vrijeđa, omalovažava, ponižava i kleveće drugog. U džamiji se na nekulturu odgovara kulturom, na laži istinom, na mržnju ljubavlju, na neznanje znanjem, na ružne riječi lijepim riječima. Što bi naši derviši kazali: ''Takav je edeb jahuu...''

U svakom slučaju, mora se čuvati i njegovati sveta narav i karakter džamije. Ni u kom slučaju se ne smije džamija poistovjećivati sa javnim sastajalilštima i mejhanama, jer su džamije duhovna čistilišta.

b) Džemat

Ako je džamija pravo vjernika a jeste, onda je džemat potreba svakog vjernika. Ne samo da je dualističko biće, čovjek duha i materije, nego je insan i društveno biće. Narav njegovog bića u društvenom životu je zajedništvo i oslanjanje čovjeka na čovjeka. U vjerskom smislu, to je potreba i pravo džemata. Zato je namaz obavljen u džematu vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza. Obavljanje namaza, dove i pirsustva u džamiji i džematu je izraz čovjekove pripadnosti zajednici sa svim pravima i dužnostima. Džemat je habitus svakog vjernika i iz džemata vjernik crpi snagu i polaže nadu. Napuštanjem džemata se postaje metom različitih spletki, političkih, obavještajnih i utjecajnih krugova, njihovih intriga, podvala i propagande. Izgradnja džamije kao objekta je sekundarna u odnosu na izgradnju vjernika i džemata. Božija milost i bereket je u džematu.

c) Džuma

Džuma je sedmični zajednički ibadet vjernika koji se obavlja petkom. Petak je dan vjerničke radosti i svečanosti a džuma je obaveza, farz-namaz.

Allah dž.š. kaže: ''O, vjernici, kada se pozovete u petak na džumu-namaz požurite na spominjanje Boga i ostavite trgovanje, to vam je bolje ako znate.''

Iz citiranog ajeta se razumije da je džuma-namaz propisana, naređena pametnom, punoljetnom i slobodnom muslimanu. Džuma namaz ima farzove, sunnete i mendube. Farzovi džume su dva rekata farz-namaza i hutba. U citiranom ajetu riječ 'zikrullah' ima značenje hutbe pa se u tefsiru: ''fes'avu ila zikrillah'' tumači: ''požurite da prisustvujete hutbi.'' Obavljanje namaza je farz i u toku namaza je zabranjeno pričati i vršiti radnje iz svakodnevnog života (jesti,hodati, pričati, okretati se) i džumanska hutba je farz i u toku hutbe je zabranjeno pričati, razgovarati i replicirati. Zbog toga je hutba emanet, čast i počast kojom je Allah počastio čovjeka. Iznoseći subjektivne stavove neki zaborave da je govor na hutbi zikrullah, farz - emanet, i da ispravnost hutbe zavisi od tačnosti govora.

Valja znati, da vjernici na hutbu dolaze zbog Božijeg poziva, mada su opterećeni svakodnevnim problemima, izazovima i brigama. Pravilno interpretiranje hutbe rasterećuje vjernika, dok nepravilno kazana hutba opterećuje vjernika. A šta tek reći kada čovjek iziđe iz džamije opterećen hutbom, osim čista zloupotreba Božijeg farz-emaneta. Zbog zloupotrebe hutbe, Božijeg farz-emaneta postavlja se pitanje ispravnosti hutbe, jer takva hutba ne služi svojoj svrsi radi koje je propisana i naređena kao farz.

Uzvišeni Gospodaru, molimo te da emanet, časti i počasti kojima si nas počastio izvršimo onako kako ćeš Ti biti zadovoljan. Podari svoju milost i obraduj vjernike današnjom džumom i praštanjem grijeha. Amin!

Travnik, Sulejmanija džamija; 24.11.2006.g.

Mr. Nusret Abdibegović

Muftija travanjski